Kerovi

To je pas krepkog tela koji ostavlja dojam silnika, a ipak najmirniji je od svih španijela. Glava je velika, kvadratična i masivna, čeoni deo lobanje je širok s naglašenim zatiljkom, čeono koleno je duboko, s jakim obrvama. Oči su boje tamnog jantara. Velike obešene uši imaju oblik listova vinove loze, gusto su prekrivene glatkom, priljubljenom dlakom. Noge su kratke, ravne i snažne, šape su velike i okrugle. Bogato je odlakan gustom, svilenkastom i glatkom dlakom. Jednobojan je (beli), s oznakama limunski žute boje. Visina - 42 do 45 cm, težina - od 25 do 32 kg. Živi do 12 godina. Nepoznavaoci tog psa često zamenjuju s bernardincem. Njemu je uistinu na prvi pogled sličan, mada je prilično manji. Klamber španijel je najteži od svih španijela. Ime je dobio po zamku Clumber u Nottinghamshiru, koji je bio vlasništvo plemića iz Newcastlea. Moguće je da potiče iz Francuske. Prvi su ga puta pokazali 1859. godine na izložbi u Birminghamu. Klamber je uvijek retka pasmina, spor je pas koji tiho traži i ima odlično razvijen njuh. Njegova mirnoća omogućava korištenje u traganju i u sredinama gdje postoji velik broj vidnih i slušnih podražaja. Te prijatne i dobre karakteristike klamberu omogućavaju da može biti i dobro porodični obiteljski pas, koji se na dugim šetnjama uvek drži uz čovjeka i malo se udaljuje. Retke su prigode kada ga je potrebno imati na uzici. Čišćenje krzna isto je kao i kod drugih španijela. Otporan je.

To je pas s najčvršćom postavom među svim engleskim dugodlakim ptičarima. Zbog elegantnosti i plemenitosti upoređuju ga s plemenitim konjima, koje su koristili u lovu. Njegova telesna građa omogućava mu galopiranje. Čeoni deo lobanje nešto je širi i kraći od nosnog. Stop je dobro izražen. Oči su tamno smeđe i žare razumnošću i živahnošću. Rep je prilično kratak, debeo u korenu, tanji prema kraju. I dlaka je prema kraju repa kraća nego uz korijen. Poželjno je da dlaka ne bude kovrčava ili valovita. Po trbuhu je jako odlakan. Boja krzna je crna kao ugljen, s kestenjasto smeđim mrljama i svijetlim poljima oko očiju. Visina - 66 cm, težina - oko 30 kg. Škotski seter je dobio ime po svom prvom pravom uzgajaču vojvodi Gordonskom, a škotski ga je pisac Markham već 1620. godine opisao kao psa koji je sposoban za svaki posao. Za svoju boju i krepko držanje mora zahvaliti ukrštanju s bloodhoundom, i otuda najverovatnije škotski seter ima svoje tragačke sposobnosti. Od tog razmerno snažnog psa zahtevaju dobro traženje po zemljištu. U usporedbi s engleskim seterom ne može pretražiti tako veliko područje. Na pernatu divljač ukazuje stojeći, sedeći ili ležeći, važno je samo to da je ukazivanje sigurno. Gordon setera uzgojili su u stenovitim i kamenitim predelima Škotske. Po osobinama se razlikuje od drugih setera, stoga je primeren kao porodični pas, mnogo više nego irski seter. Dobar je čuvar, ne previše temperamentan, umiljat, miran, nešto otužne naravi. Između sva tri setera najotporniji je i najduže živi

Snažan je pas za vuču sa širokim grudnim košem, jakim nogama i mišićavim telom. Glava je široka i lagano zaobljena, sa snažnim klinastim nosnim delom lubanje. Uši su malene, uspravne, trokutaste, blago zaobljene na vrhovima i prilično razmaknute. Njuška je crna, a kod posebno niskih vanjskih temperatura dobije crvenkastu boju. Oči su malo nakrivljene, a njihova boja je prilagođena boji krzna. Ima neustrašiv pogled. Rep je odlakan nešto dužom dlakom, visoko postavljen i jako savijen. Krzno je ima dvostruki plašt, gustu poddlaku i ravnu dugu pokrovnu dlaku. Dozvoljene su skoro sve boje, može biti jednobojan ili višebojan. Visina - oko 60 cm, težina - od 30 do 50 kg. Pretpostavlja se da su te pse za vuču na Grenland dovezli iz istočne Sibirije. Na Grenlandu još uvijek žive kao prava prirodna pasmina u podneblju koje su imali u prošlosti. Upotrebljavaju ih kao pse za vuču i u rodu su s kanadskim eskimskim psima, kojima prijeti izumiranje. FCI je priznala grenlandske pse tek 1967. godine. Skoro svi grenlandski psi koji žive u Europi, uveženi su iz Grenlanda. Psi te pasmine teško su vodljivi na uzici i rado napadaju. Treba voditi računa o tome da su oni otrgnuti iz divljine, gdje su živjeli na potpuno različit način od našeg. Ako ih pravilno vodimo, užive se u obiteljski život, mada za to treba puno strpljenja i znanja o ponašanju pasa. Mužjaci se neprestano bore za viši rang. Prema strancima i drugim psima su agresivni. Grenlandskog psa ne možemo držati u stanu. Problematičan je pas.